Trenutak haosa
Odlučila je da mu priđe, uvidevši ga nedaleko od sebe. Napravila je par nesigurnih koraka, pa na tren zastala. Hladan vetar raščupao je njenu bujnu kosu i dodirnuo njene meke obraze. To joj je dalo podstrek, osetila se jakom i samouverenom. Možda i nije bila zaista samouverena, ali nije razmišljala o realnosti koja sa sobom gotovo uvek nosi tužne činjenice. Jednostavno, odlučila je da poštuje svoja osećanja, koja su buhtala u njoj poput rasplamsale vatre. Nastavila je da hoda, a vazduh je bivao sve oštriji. No, sada joj je to prijalo. Prijala joj je neka prisutnost besa u okolini, ambijent koji vrvi od moći i glasnoće prirode.
Karmin boje trule višnje, na njenim usnama, krasio je to bledo lice i budilo dinamičnu privlačnost. Samo ju je još par koraka delilo do njegovog usnulog tela, koje kao da je disalo čistom dušom. Širio je neku primamljivu i finu energiju svojim omehom. Pogledao je ka njoj i probudio neku unutrašnju, individualnu intuiciju koja je počela da obrazuje jedan od najposebnijih trenutaka u njegovom životu. Hitro i nezaustavljivo se ustremila ka njemu, dok je on stajao mirno pokušavajući da obuzda svoje emocije. Znao je da ne sme da dopusti da ovladaju njime, ali duboko u sebi nije mario za to. Zagrlio ju je čvrsto pomeravši ruku ka njenoj kosi. Ona je naslonila glavu na njegovo rame i nežno pustila suzu. Mazio je tu zamršenu kosu, toliko nežno da je jedva i osetila taj čaroban dodir grubih i staloženih ruku. Osmeh joj naprsno isplovio na njeno lice i vrlo nesigurno je krenula da prisloni glavu bliže njegovom vratu. Osetio je njene umorne izdahe, pune sete i želeo da ih ispuni životom. Njegovi topli prsti dodirivali su tanku kožu, kraj njenog vrata, te se naježila i osetila nešto beskrajno prijatno i neobjašnjivo lagodno. Polako, obrisi crvenog karmina stajali su na njegovom vratu.
On je znao da je kraj, sve je gotovo. Shvatio je da sada nema povratka, dozvolio je sebi da prizna i razume je koliko je voli.Ona je videla samo početak, osetila se sigurnom.
Zagrlio ju je jače i prstom dodirnuo njenu donju usnu. Čvrsto ga je uhvatila za ruku i uputila mu pogled pun požude. Njegova druga ruka ju je i dalje držala oko struka, ne davši mira njenim mislima. Osetila je strast, neobuzdanost i nadu. Disala je ubrzano i nehotice zaplakala ispustivši tih jecaj koji je, činilo se, samo on umeo da prihvati i razume na pravi način. Toplina između njih postajala je sve jača i ozbiljno je prkosila nemilosrdnom vetru. Znao je šta je morao da učini u ovom trenutku, jer je umesto sitnih kapljica suza, na njenom rumenom licu želeo tračak istinske sreće. Nežnim pogledom smelo je preleteo preko njenih ispucalih usana i prstima zamrsio tu glatku i sjajnu kosu boje lešnika, Nakon samo par sekundi i kratkog, ali snažnog drhtaja tela osetio je da ne može da obuzda svoje emocije. Osetio je nemir u duši više nego ikad, nije imao snage da mu se suprotstavi. Primetio je da krivica želi da se probije kroz plašt sreće, te je žudnja za dodir njenih usana bila jača. Gledala ga je nepomično, zadivljeno i ukočeno, ali je uočila prisutnost straha. Pogled se sledio i počeo da gubi mekoću. Nije želeo više da razmišlja, to je bilo i previše potrebno. Prislonio je svoje usne na njene.
Vreme kao da je stalo, sumorno nebo i tamni oblaci više nisu bili ni u podsvesti njihovih misli.
Karmin boje trule višnje, na njenim usnama, krasio je to bledo lice i budilo dinamičnu privlačnost. Samo ju je još par koraka delilo do njegovog usnulog tela, koje kao da je disalo čistom dušom. Širio je neku primamljivu i finu energiju svojim omehom. Pogledao je ka njoj i probudio neku unutrašnju, individualnu intuiciju koja je počela da obrazuje jedan od najposebnijih trenutaka u njegovom životu. Hitro i nezaustavljivo se ustremila ka njemu, dok je on stajao mirno pokušavajući da obuzda svoje emocije. Znao je da ne sme da dopusti da ovladaju njime, ali duboko u sebi nije mario za to. Zagrlio ju je čvrsto pomeravši ruku ka njenoj kosi. Ona je naslonila glavu na njegovo rame i nežno pustila suzu. Mazio je tu zamršenu kosu, toliko nežno da je jedva i osetila taj čaroban dodir grubih i staloženih ruku. Osmeh joj naprsno isplovio na njeno lice i vrlo nesigurno je krenula da prisloni glavu bliže njegovom vratu. Osetio je njene umorne izdahe, pune sete i želeo da ih ispuni životom. Njegovi topli prsti dodirivali su tanku kožu, kraj njenog vrata, te se naježila i osetila nešto beskrajno prijatno i neobjašnjivo lagodno. Polako, obrisi crvenog karmina stajali su na njegovom vratu.
On je znao da je kraj, sve je gotovo. Shvatio je da sada nema povratka, dozvolio je sebi da prizna i razume je koliko je voli.Ona je videla samo početak, osetila se sigurnom.
Zagrlio ju je jače i prstom dodirnuo njenu donju usnu. Čvrsto ga je uhvatila za ruku i uputila mu pogled pun požude. Njegova druga ruka ju je i dalje držala oko struka, ne davši mira njenim mislima. Osetila je strast, neobuzdanost i nadu. Disala je ubrzano i nehotice zaplakala ispustivši tih jecaj koji je, činilo se, samo on umeo da prihvati i razume na pravi način. Toplina između njih postajala je sve jača i ozbiljno je prkosila nemilosrdnom vetru. Znao je šta je morao da učini u ovom trenutku, jer je umesto sitnih kapljica suza, na njenom rumenom licu želeo tračak istinske sreće. Nežnim pogledom smelo je preleteo preko njenih ispucalih usana i prstima zamrsio tu glatku i sjajnu kosu boje lešnika, Nakon samo par sekundi i kratkog, ali snažnog drhtaja tela osetio je da ne može da obuzda svoje emocije. Osetio je nemir u duši više nego ikad, nije imao snage da mu se suprotstavi. Primetio je da krivica želi da se probije kroz plašt sreće, te je žudnja za dodir njenih usana bila jača. Gledala ga je nepomično, zadivljeno i ukočeno, ali je uočila prisutnost straha. Pogled se sledio i počeo da gubi mekoću. Nije želeo više da razmišlja, to je bilo i previše potrebno. Prislonio je svoje usne na njene.
Vreme kao da je stalo, sumorno nebo i tamni oblaci više nisu bili ni u podsvesti njihovih misli.
Коментари
Постави коментар